Božidar Stojanović: Savez slepih u Gračanici u teškoj situaciji, nema pomoći, ni opreme. Nudili su nam ručak, ali to nam ne treba

Savez slepih u Gračanici već godinama funkcioniše bez gotovo ikakvih sredstava za rad i realizaciju svojih aktivnosti, rekao je u podkastu “Glas Kosova” direktor ovog udruženja Božidar Stojanović. Prema njegovim rečima na teritoriji opštine Gračanica registrovano je 38 slepih i slabovidih osoba, koji su i članovi Saveza slepih u Gračanici. Savez, kako kaže Stojanović, opstaje isključivo zahvaljujući dobroj volji i zalaganju nekoliko volontera.

„Na računu imamo nula dinara. Mogu da vam pokažem izvod – održavanje računa od 15 evra plaćam iz svog džepa. Momci koji su ovde svaki dan u kancelariji rade bez plate“, izjavio je Stojanović.

Satojanović je razočaran što Opština Gračanica nema više sluha za zahteve slepih i slabovidih osoba u Gračanici.

„Što se tiče opštine Gračanica mi ni prošle 2024. godine, ali ni 2023.godine, nismo dobili ni evro od njih. Dobili smo ručak za jednu aktivnost i doili smo preboz za jednog našeg člana do Beogrda s tim što smo mi morali da platimo dnevnicu njihovom vozaču”

Savez slepih u Gračanici je, prema rečima Stojanovića, više puta podnosio aplikacije i zahteve opštini Gračanica za pomoć i podršku, ali su ovi zahtevi ostali bez odgovora. Predstavnici Saveza su, kako kaže Stojanović, u nekoliko navrata  razgovarali i sa gradonačelnicom Ljiljanom Šubarić, ali ni ti razgovori nisu doneli konkretne rezultate.

„Išli smo na razgovore sa gadonačlenicom. Interesantna je jedna stvar da faktički ona od nas taži razumevanje zato što ne mogu da nam pruže pomoć, jer u njihovim aktima i u njihovom budžetu ne postoji mogućnost da oni finansiraju rad invalidsko humantarnih udruženja kojih ima samo dva ovde – Udruženje distrofičara i mi i koji aktvno radimo”.

Stojanović navodi da su ih iz opštine Gračanica često upućivali da se obrate drugim NVO koje dobijaju sredstva od ove lokalne samouprave i da od njih “izdejstvuju i traže neku pomoć za sprovođenje aktivnosti Saveza slepih”, kao što su opismenjavanje slepih, tradicionalni Vidovdanski šahovski turnir, Međunarodni dan belog štapa…

„Upućeni smo bili na nevladinu organizaciju, koja okuplja 12-13 partnera, koja je kod mosta sa desne strane kad se ide prema policijskoj stanici, ne znam kako se zove organizacija (Komunikacija za razvoj društva-CSD prim.aut). Zvali su me na razgovor da bi mi ponudili ručak, ja sam to apsoluto odbio – zašto? Pa slepi više ne prose, neko ima predstavu u glavi i sliku slepog čoveka koji prosi. To treba da izbaci iz glave, slepi ne prose, slepi su korisni članovi našeg društva i hoće da budu korisni i da doprinesu tome, a ne da prose. Ako bi se svelo to na jedan ručak i da neko zamaže oči i da priča javnosti kako je finansirao aktivnosti Saveza slepih sa jednim ručkom, mislim da to ne ide i to smo odbili”.

Stojanović je ukazao i na to da slepe i slabovide osobe u Gračanici, kao pojedinci, gotovo da nemaju podršku koja bi im olakšala svakodnevni život. Takođe, naveo je i da u opštini Gračanica nailaze na kršenje prava koja im prema zakonu pripadaju.

„Malo je slepih i slabovidih lica koja su u radnom odnosu u Gračanici, koja su dobila neki vid pomoći za izgradnju kuće ili bilo čega. S druge strane recimo ima pozitivnih propisa koja omogućavaju slepim licima da ne plaćaju porez na imovinu i druge neke takes, ali kad naše slepo lice ode u opštinu kod nadležnog, oni o tome nisu upoznati, mada ti zakoni važe već nekoliko godina i primenjuju se u drugim opštinama“, rekao je Stojanović.

Jedan od gorućih problema slepih i slabovidih osoba u Gračanici je i nepristupačna infrastruktura.

„Kretanje je onemogućeno, ne mogu da koriste pravilno puteve i trotoare jer se ljudi parkiraju loše, nema razumevanja za njihove potrebe. Dok recimo u urbanim sredinama, Prištini recimo, Vlada Kosova je izdejstvovala da se u svim institucijama Brajevim pismom označe institucije i kancelarije u njima. Recimo ako bi slepo lice ušlo u opštinu a opismenjeno je Brajevim pismom ono može samo na tabli da se informiše gde se koja prostorija nalazi i kome da se obrate. To kod nas nije slučaj, kada će doći do toga videćemo“, rekao je on.

Stojanović je naveo da pored toga što je Opština Gračanica dala ovom Savezu kancelarija na korišćenje, koju je adaptiralo Ministarstvo za rad i socijalnu politiku Vlade Srbije u Gračanici postiji još nešto pozitivno za ljude sa invaliditetom.

„Jedina pozitivna stvar koja je urađena u Gračanici je što je obeleženo 4-5 parking mesta u opštini za osobe sa invaliditetom, ali treba da postoje naleplnice, da se zna koje vozilo tu može parkira, a ne da se parkira ko kako stigne“, dodao je.

Savezu slepih u Gračanici prema rečima Stojanovića nedostaje i osnovna oprema, koja bi njihovim članovima mogućila razvoj i usavršavanje.

“Potreban nam je jedan govorni softver i novi kompjuter, jer mi imamo kompjjuter koji je star već 15 godina. Obećala nam je Gradonačelnica da će nam dati novi, ali evo prošle su tri četiri godine I od toga nema ništa. Obećanje stoji i za govorni softver i od toga nema ništa. Govorni softver bi mnogo pomogao, zato što bi se naši mlađi članovi, ovi ispod 45 godina, mogli da se ukluče u sve tokove i nova saznanja. Taj softver košta oko 3000 evra i može se nabaviti, ali mi na žalost ta sredstva nemamo”, zaključio je Božidar Stojanović direktor Saveza slepih u Gračanici u podkastu „Glas Kosova“.

 

Izvor :
Medija centar Čaglavica